Bilaketa aurreratua

gogo
2 . gogo. iz. (TE). Deseo, voluntad, gana; apetito. Gogua bihar da oiñ euzki-galdatan Arratera igotzeko. / Bazkari ederra gertau dozuna, baiña neri gogua falta.  Eibarren ez ei da sekula erabili espiritua aitzen emoteko, zegaittik eze: "La voz gogoa, gogua, que se usa como sinónimo para evitar el romancismo, en Eibar significa exclusivamente el apetito, y su sabor materialista no puede allí sustituir al sentido místico de espíritu" (TE, 352).